Dvije vjerojatno najčešće rečenice koje majke izgovaraju u provjeravanju stanja svojih potomaka su "Jesi li jeo" i "Što si jeo". Kao da će nam zadovoljavajući odgovor na to pitanje dati garanciju i potvrdu da je i sve ostalo u redu.
Iako smo kao vrsta daleko odmakli od vremena u kojem je osiguravanje obroka, odnosno lov na hranu, bio glavna i jedina aktivnost kojom smo se bavili i dalje je hranjenje centar obiteljskog življenja.
Već sam i ja bila generacija djece s ključem oko vrata, majkama koje rade i rajnglicom za podgrijati u hladnjaku. Malo je bilo onih koje su majke ili bake dočekivale po dolasku iz škole sa svježe skuhanim ručkom. Ali i jedna od prvih generacija koja je svjedočila širenju brze prehrane, kako one dostupne vani, tako i kod kuće, u vidu polugotovih ili gotovih jela, iz konzerve, vrećice ili smrznutih.
I dok sam podgrijavanje onoga što je majka skuhala vrlo brzo svladala, da bih prešla na osnove kuhanja, mućkanje iz vrećica i jela iz mikrovalne, nikad kod mene nisu pustili korijenje. No zato blagodat i mogućnost zamrzavanja svježe ili skuhane hrane, uvijek obilato i rado koristim, a činila je to, čim je zamrzavanja hrane postalo dostupno, i moja majka.
U kući u kojoj se oduvijek kuhalo, kad je riječ o mojoj kćeri i njenom izboru hrane, u jednom sam periodu bila užasnuta činjenicom da gotovo ništa nije željela probati i da je izbor namirnica koje je konzumirala svela na jedva nekoliko. Utješna je bila činjenica da je na isti način reagirala i na vrlo popularne obroke iz lanaca brze prehrane.
Moje uporno kuhanje i stavljanje na stol raznovrsne i na različite načine skuhane hrane, bez obzira na činjenicu da je jedan duži vremenski period nije željela ni probati, u konačnici je ipak rezultiralo pojavom znatiželje, postupnim isprobavanjem i prihvaćanjem.
Tako danas imam tinejđericu kojoj će u većini slučajeva prvi izbor biti toplo jelo, čak i juha, kojoj je obrok iz pekare ili sendvič nužno zlo, a brza, pržena hrana, samo povremena želja.
Ono što nikad nisam mogla, što je vrlo rijetko bila opcija, a što primjećujem i kod svoje kćeri, jest zadovoljiti glad nečim slatkim. Napolitanke, čokoladice, pa čak i energetske pločice, kod nas ulaze u područje deserta i teško prolaze pod obrok. Komad sira ili orašasti plodovi, prije će zadovoljiti tu svrhu.
Način spremanja hrane, opus jela koji sam ja ponijela iz roditeljske kuće, iako relativno širok i raznovrstan i kod mene se s godinama promijenio i povećao. Oduvijek smo jeli meso, ribu i puno povrća, no upoznavanje s drugim kuhinjama i načinima pripreme, donijelo je mogućnost da osim u salatama, povrće, koje volim svježe, pripremim i na druge načine, a izbjegnem, u mom djetinjstvu tako česte, a nevoljene čušpajze.
Danas ih rado jedemo kad ih pripremim, ali oni, uz nekoliko klasika, koji su zadržali svoje tradicionalno ruho, imaju ponešto drugačiji lik.
Uz neizostavno meso i ribu, povrće je najčešće u našim tanjurima u obliku salata ili brzo termički obrađeno, blanširano ili kratko prženo na tavi, da zadrži čvrstoću i svježinu. Bistre juhe iz ekspres lonca, još jedan su redoviti obrok na našem jelovniku. Uz kuhano meso i povrće iz juhe, učas se pretvaraju u odličan i zasitan topli obrok.
Kako se protekom vremena mijenjamo mi, mijenja se i način na koji se hranimo. Ne odgovara nam u svakom dobu života ista hrana, pripremljena na jednak način, niti je jednako podnosimo. Pod pretpostavkom da odabir namirnica nije uvjetovan zdravstvenim problemima, kao mlađi češće ćemo odabrati jača i konkretnija jela i zadovoljiti se i suhim obrokom, manje polagati na balans i nutritivnu vrijednost sastojaka.
Kad počinjete kuhati za obitelj, stvari se bitno mijenjaju.
Nezanemarivi faktor u sastavljanju kućnog jelovnika danas, i onaj je financijski, a tu je često i nedostatak vremena za pripremu toplog jela ili nemogućnost da se obitelj u istom trenutku nađe za stolom. U bilo kojem slučaju napuštanje svakodnevnog klasičnog dugotrajnog kuhanja i priklanjanje domaćim varijantama azijskih ili meksičke kuhinje, idealno je rješenje i ja to često činim. Istovremeno je zbog jednostavnosti pripreme, idealno i za početnike u kuhanju, kao i za iskorištavanje manjih količina namirnica koje su preostale u hladnjaku.
Iako najradije kuham sa svježim namirnicama i od početka, veliki sam zagovornik zamrzavanja, kako svježih sastojaka, tako i već skuhanih jela, čime skraćujete vrijeme do dolaska obroka na stol, ali i maksimalno iskorištavate namirnice i energiju. Kuhali ste jednom, iskoristili sve dok je bilo svježe, a rasporedili na više obroka, koje kasnije samo odmrznete i podgrijete.
Kako smo se mijenjali mi i naše navike i ukusi u kuhinji, pa ako hoćete i moda u kuhanju, mijenjala se i ponuda te hrane, pa je danas, uz mnogo štošta što nikad ne bi ušlo u moju košaricu, dostupan i zavidan izbor kvalitetnih, svježe zamrznutih namirnica, koje osjetno skraćuju i olakšavaju pripremu jela, pogotovo početnicima.
Što i kako iznosimo na stol, na dnevnoj osnovi, iako je moguće i da će u trenutku kad to budu počeli raditi sami za sebe ili s nekim, naša djeca odabrati i razviti i neki svoj stil u kuhinji ili način hranjenja, uvjetovat će uvelike sadržaj njihove šoping košarice, kad je odlaskom od kuće budu morali početi puniti sami. A vi ćete na pitanje koje se spremate postaviti svom potomku, već znati odgovor.
Članci, savjeti i recepti za sretno kuhanje s Ledom