Glavno jelo
Konzumiranje hrane za čovjeka predstavlja poseban užitak i, kada i koliko je to moguće, čovjek jede hranu koju voli, a izbjegava onu koja mu nije ukusna. Hranjenje je hedonističko iskustvo. Upravo se zbog toga prekomjeran unos hrane ili odabir specifičnih, umjetno proizvedenih namirnica povezuje s ovisničkim ponašanjem.
No, dok znanstvenici mogu definirati i objasniti problem ovisnosti o alkoholu ili drogama, pojam „ovisnost o hrani" prate brojne kontroverze i nejasnoće. Sve je započelo 1956 godine kada je Randolph prepoznao da redovita konzumacija hrane na koju je pojedinac osjetljiv dovodi do specifične adaptacije i pojave uobičajenog uzorka simptoma karakterističnih za ovisničke procese. Randolph je identificirao i namirnice koje, prema njemu, potiču ovisničko ponašanje, a na listi su se našli kukuruz, pšenica, kava, mlijeko, jaja i krumpir. Kako se kroz godine koje su slijedile razvijalo naše shvaćanje mozga i neurokemijskih događanja u njemu tako se i polako shvaćalo da je ovisnost o određenoj hrani odnosno nutrijentima u njoj realan fenomen.
Od ranih početaka shvaćanja ovisnosti o hrani prepoznato je da ovisnički potencijal ima visokoenergetska hrana, osobito ona bogata (zasićenim) mastima, šećerima i solju. Znanstvenici su, naime, u studiji objavljenoj u časopisu Nature Neuroscience ispitivanjem na životinjama koje su jele visokoenergetsku hranu zabilježili smanjen broj specifičnih receptora za dopamin.
Dopamin je supstanca u tijelu odgovorna za stvaranje osjećaja nagrade. Takva pojava već je ranije ustanovljena u ljudi koji koriste droge. Životinje su se prejedanjem brzom hranom "navukle" na nju i nakon nekog vremena potpuno izgubile kontrolu nad unosom. Htjele su jesti samo brzu hranu, a onu zdraviju su izbjegavale. Istražujući dalje, znanstvenici su otkrili da uskraćivanje iste te masne i slatke hrane životinjama dovodi do pojave apstinencijskih simptoma slično kao što to čine konvencionalne droge.
Svatko tko je gledao dokumentarni film „Super size me" svjedočio je brzom „navlačenju" protagonista Morgana Spurlocka na hranu iz McDonaldsa i pratio težinu odolijevanja fast foodu hrani. Djelomično objašnjene ovog fenomena znanstvenici su dali otkrivši tvari naziva endokanabinoidi koje se pojačano luče u probavnom sustavu prilikom konzumacije masne hrane. Proces započinje na jeziku, kada masti iz hrane šalju signal u mozak a zatim u tanko crijevo gdje se stimulira sinteza endokanabinoida.
Novonastale tvari intenzivno šalju signal o povećanoj potrebi za mastima zbog čega nastavljamo jesti. Drugim riječima, naš nas vlastiti organizam „prisiljava" da unosimo sve veće i veće količine masne hrane kreirajući začarani krug.
Shvaćanje eventualne ovisnosti o hrani ipak nije otišla dovoljno daleko da bi se ponudile učinkovite metode borbe protiv nje, ali zdrava logika navodi na zaključak da je pravilna prehrana siromašna zasićenim mastima, jednostavnim šećerima i solju prvi korak u pravom smjeru. Pritom prednost ima mediteranska prehrana bogata žitaricama, voćem i povrćem, ribom i maslinovim uljem. S jelovnika bi valjalo izbrisati fast food i procesiranu hranu.
Članci, savjeti i recepti za sretno kuhanje s Ledom
