Mnogi će se složiti da je pečenje u pećnici najukusniji način termičke obrade povrća, a ovo pogotovo vrijedi za djecu, kojoj brzo dosadi ono pripremljeno na pari ili kuhanjem. Stoga priprema povrća u pećnici često predstavlja „trik“ kako potaknuti veći unos ove bitne skupine hrane kod djece.
Pečenjem se, za razliku od drugih metoda obrade, povrće znatno obogaćuje tvarima arome i pojačava se njegov prirodan okus. Dodatno, priprema u pećnici je poprilično jednostavan način termičke obrade s obzirom na to da ne zahtijeva često nadgledanje i miješanje povrća tijekom procesa.
Krumpir je zasigurno klasik kada je pečeno povrće u pitanju, međutim, peći se može i gotovo bilo koja druga vrsta povrća. Poput lukovičastog, cvjetastog i zeljastog povrća, na koje se često zaboravlja budući da se najčešće peče ono gomoljasto, korjenasto i plodasto. Navedeno povrće može se peći zasebno ili u kombinaciji, a prvi korak je rezanje na komade odgovarajuće veličine. Veličina komada povrća nije samo „stvar ukusa“ – ona može biti bitna u reguliranju brzine pečenja povrća. Konkretno, u kombinaciji, povrće koje se treba duže peći uputno je narezati na manje komade, dok se ono kojemu je potrebno kraće vrijeme pečenja, preporučuje ostaviti u većim komadima.
U svakom slučaju, prije obrade u pećnici povrće bi trebalo dobro obložiti uljem te začiniti soli i paprom prema ukusu, a eventualno i drugim prikladnim začinima. Kako bi se osiguralo jednolično pečenje, koje se uglavnom provodi na oko 200°C, povrće se može jednom do dvaput okrenuti, odnosno, promiješati tijekom pečenja, a valja mu i osigurati dovoljno prostora u posudi. Drugim riječima, povrće u posudu ili lim za pečenje nije uputno „nagurati“.
Iako se za smrznuto povrće smatra da je najprikladnije za pripremu kuhanjem ili obradom na pari, ono je itekako ukusno pripremljeno u pećnici, i to bez prethodnog odmrzavanja ili blanširanja. Osim što je u njemu moguće uživati u svako doba godine, također i znatno pojednostavljuje i ubrzava proces pripreme. Bitno je samo da se u posudi ili limu za pečenje smrznuto povrće rasporedi u jednom sloju, s dovoljno mjesta između pojedinih komada, budući da će tijekom pečenja otpustiti nešto više tekućine.
Tako se, primjerice, mogu peći smrznute mahune, brokula i cvjetača. Prije pečenja valja ih obložiti uljem i začiniti soli i paprom, a preporučuje ih se peći na 210°C. Mahunama je potrebno oko 20, brokuli oko 25, a cvjetači oko 30 minuta obrade u pećnici. Kako bi se dodatno obogatio okus ovog povrća, zadnjih pet minuta pečenja može im se dodati sjeckani češnjak, a eventualno i ribani tvrdi sir.
Bez prethodne obrade, peći se mogu i smrznute kriške i ploške krumpira, a za odmak od uobičajenog, mogu se začiniti raznim začinima. Za 750 g smrznutog krumpira, primjerice, u 2-3 žlice ulja se uz ½ žličice soli i ¼ žličice papra, može dodati i po ½ žličice mljevenog sušenog đumbira, sušene paprike, kima i kurkume, kao i 2 sjeckana režanja češnjaka te 1 žličica ružmarina ili 2 žličice sezama. Ploške i kriške krumpira uputno je peći na 200°C 45-60 minuta. Jednom tijekom pečenja – nakon otprilike 30 minuta, komade krumpira se preporučuje okrenuti kako bi se ravnomjerno spekli. Međutim, ukoliko se neki komad zapekao za dno, ne treba siliti njegovo okretanje.
Za ukusni krumpir u „kontinentalnom ruhu“, 750 g smrznutih komada krumpira može se pomiješati s, primjerice, 250 g vrhnja za kuhanje, 50 g polutvrdog sira, 30 g tvrdog sira, 25 g prepržene slanine, 2 nasjeckana režnja češnjaka, 1-2 žlice sjeckanih listića peršina i malo papra. Ova mješavina se peće u namašćenoj posudi za pečenje na 190°C – prvih 30 minuta poklopljeno, a zatim sljedećih 30 minuta otklopljeno, dok ne poprimi zlatno smeđu boju na vrhu.
