Dok sjedi na terasi zagrebačkog kafića Johann Franck, poznatog mjesta za ispijanje jutarnje kave i razgovor s dragim ljudima, naš poznati kazališni i filmski glumac, svevremenski Špiro Guberina, teška srca otvara svoj dragi sladoled jer se boji da će uništiti prekrasan omot s likom Snjeguljice.

Snjeguljicu je, naime upoznao u ranoj mladosti, preko filmova i crtića, dok je Snjeguljicu prvi put probao čim je sladoled proizveden te joj je vjeran već preko 50 godina.

...kad vam fakini otmu sladoled

Bez sladoleda ne može zamisliti život, a prisjeća se svoje tužne priče, davnih 1940-ih godina, kada je prvi put probao sladoled. Otac ga je vodio u slastičarnicu u Šibeniku i kupio mu sladoled, a Špiro je sav ponosan izašao van držeći svoj prvi sladoled u ruci.

Neki „šibenski fakini" na biciklu oteli su njegov prvi sladoled. Ističe da nikada nije bio toliko bijesan kao taj dan, jer najgore je to kada tako nježno držiš taj prvi sladoled u ruci i samo čekaš da malo lizneš i baš kad približavaš svoj sladoled usnama i pokušavaš liznuti, oni ti izbiju taj kornet iz ruke. To je bila već uhodana ekipa, priča Špiro, a okus sladoleda već tada ga je oduševio.

Trenutak kad se desila ljubav

„No taj sladoled nije imao lice, bio je to samo okus koji sam volio. A onda se pojavila ona... Snjeguljica, lik iz jednog od najdražih mi dječjih priča i filmova. I tada je okus dobio lik, a lik okus", ističe Špiro.

Kad nam se pogledi sretnu...

Upravo zbog te njegove ljubavi, sladoled mu je prvi izbor i u kupnji poklona djeci. „Kad razmišljam koji sladoled odabrati, a moram priznati da su svi Ledo sladoledi izvrsni, pogled mi zavodnički uvijek i iznova otme moja Snjeguljica!

Pogledi nam se sretnu i odluka je donesena!" kaže Špiro i nastavlja: „Sladoled kod mene liječi sve, od mandula kad sam bio malen i iako sam se bojao operacije veselio sam se što ću moći jesti sladolede, pa sve do loših dana, koji me tu i tamo uhvate... ali ipak su tu godine."