Iako danas slovi za najpoznatiju i najrasprostranjeniju brzu hranu modernog doba, jela slična pizzi pronalazimo na jelovnicima još od neolitika.
Tanki kruščići i peciva slična pizzi pojavljuju se kroz povijest u kuhinjama diljem svijeta, a mnogi su se, uz modifikacije, zadržali i danas, poput katalonske coce, francuskog quicha, indijskog paratha ili naana, grčkih pita ili svima nam vrlo dragih, lepinja, popularnih u balkanskim kuhinjama.
Preteče pizze nalazimo u varijantama tankog kruha od brašna i vode, u kuhinjama Feničana i starih Grka, začinjenog maslinovim uljem, sirom, začinskim biljem, lukom ili češnjakom. Grci su ga nazivali plankuntos i služio je kao jestiva plitica za hranu poput gulaša ili umaka, a njegove inačice bile su popularne i raširene širom Sredozemlja, sve do Egipta i Babilona.
No, prabaka ovih naših današnjih pizza vjerojatno je focaccia, rimska pogača koja se isto tako, u raznim varijantama pojavljuje širom Mediterana, ponegdje i nešto debljeg tijesta i različitih nadjeva, punjenja, pa i imena, ovisno o kraju u kojem se pripremala.
Sam naziv "pizza" prvi put je zabilježen 997. godine u Gaeti, rimskoj provinciji smještenoj između današnjeg Rima i Napulja, otkud nam i stiže moderna verzija pizze i vjeruje se da je izveden od riječi pinsa, pinca, što i nije tako nevjerojatno kad saznamo da su pizze dugo vremena bile isključivo slatke.
No, da bismo je dobili takvu kakvu je danas poznajemo, a koja u pravilu sadrži umak od rajčica, bilo je potrebno otkriće Novog svijeta i rajčice.
Kako se za rajčicu dugo vjerovalo da je otrovna i stoljećima je uzgajana samo kao dekorativna biljka, tek početkom 18. stoljeća, glad je sirotinju Napulja i okolice natjerala da na tanki kruh, koji im je bio glavna hrana, stave tanak sloj začinjenog umaka od rajčice i tako ga poboljšaju.
Isprva sirotinjska hrana, pizza ubrzo stječe poklonike i među aristokracijom. Prodavana isključivo na štandovima u sirotinjskim četvrtima, nije im bila dostupna, pa je 1830. godine u Napulju otvorena prva pizzeria Antica Pizzeria Port'Alba, u kojoj se pizza mogla pojesti i u zatvorenom prostoru i mogli su se birati sastojci.
Pizzeria još uvijek radi, drži titulu prve na svijetu i u njoj pizzu možete pojesti i danas.
Iako vrlo popularna u Italiji, pizza dugo nije bila poznata u ostatku svijeta. Planetarno popularnom učinili su je Amerikanci. Američki vojnici stacionirani u Italiji za vrijeme 2. svjetskog rata, stekli su naviku jedenja pizze, koja se u Americi dotad mogla pojesti isključivo u četvrtima talijanskih doseljenika. A kad je jednom osvojila Ameriku, ušla je u povijest.
Prilagodljiva kakva već jest, vrlo je brzo svugdje pokupila nacionalne i lokalne karakteristike. Jer s pizzom možete sve što poželite. Kombinacije tijesta i nadjeva gotovo su beskonačne.
Pizza "čistunci" će ustvrditi da je jedina prava pizza ona napuljska, Pizza Napoletana, tankog ali mekanog i gipkog, aromatičnog tijesta, pečena u krušnoj peći, s hrastovim drvima kao gorivom, strogo određenih sastojaka kontroliranog porijekla, pojedena isključivo u lokalu koji ju je pod tim uvjetima pripremio, što joj je donijelo i zaštitu Europske unije kao tradicionalnog proizvoda kontroliranog porijekla.
No, usprkos toj prvoj, slavnoj, Napuljskoj, poznatoj i kao pizza Margarita, napravljenoj prvi put 1889. godine u bojama talijanske zastave, navodno u čast i povodom posjeta kraljice Margarite, istina je da su uporedno s napuljskom nastajale i opstajale i druge vrste pizza.
U Rimu ćete vjerojatno dobiti jednako tanko tijesto i nadjev sličan napuljskom, ali nešto hrskaviju pizzu.
Sicilija voli sfincione, spužvaste pizze s debljim tijestom, koje se za razliku od napuljskih, peku u limu i koje su vrlo vjerojatno preteča i kod nas sve poznatije, deep dish Chicago style pizze, pizza s debelim tijestom i nerijetko dvostrukim punjenjem.
Širom Italije, ali i Sredozemlja, moguće je pronaći varijante pogača s debljim tijestom, srodnike pizze. Vrlo su česte u Grčkoj kuhinji, a u istu porodicu mediteranskih pogača, focaccia, pripadaju i naše, Viška, Komiška i Hvarska pogača.
I ne znajući, pripremajući pizzu kod kuće, spravit ćete pizzu al taglio ili pizzu rusticu, porijeklom iz okolice Rima, ali popularnu diljem Italije, pečenu u klasičnoj pečnici i limu za pečenje, a potom isječenu na kvadrate - pizza cut.
Punjene i preklopljene u polumjesec postaju calzone, pržene u vrućem ulju, panzerotte.
Pizze se peku u krušnim pećima, običnim pećnicama, grilaju, prže, nadjevaju slatkim i slanim sastojcima i umacima ili se, kao kod schiacciata, umak potpuno izostavlja, a one postaju tanki pizza sendviči.
Kao jedan od najzastupljenih predstavnika brze hrane, uporedno sa svojom popularnošću, pizza je došla i na zao glas kao nezdrava.
No, jednako kao što ćemo pomno izabrati kvalitetne sastojke u svakom drugom jelu koje pripremamo, želimo li da ono bude i nutricionistički vrijedno, to možemo učiniti i s pizzom.
Bilo da tijesto mijesimo sami, kupujemo gotovo ili dotjeramo polugotovu pizzu po svom ukusu, pizza nam uvijek nudi bezbroj mogućnosti.
A koja pizza je po vašem ukusu? Riješite novi Ledo pizza kviz i doznajte!
Članci, savjeti i recepti za sretno kuhanje s Ledom
